Svake godine milijuni američkih građana postaju žrtve krađe identiteta. Kako se tehnologija poboljšava kako bi zaštitila potrošača, tako se povećava i snalažljivost cyber kriminalaca. Svatko tko pohrani ili koristi njihove podatke na Internetu je osjetljiv. Ti se zločini često ne gone, jer je teško pronaći zločince. Međutim, kada ih pronađu, podliježu sve većem broju cyber zakona i kazni koje dolaze s njima.
Zakon o krađi osobnih podataka i odvraćanju od pretpostavke iz 1998
Povećanje računalne i internetske aktivnosti krajem 1990-ih navelo je zakonodavce 1998. da ojačaju savezne zakone o borbi protiv prijevara. Zakon o krađi osobnih podataka i odvraćanju od pretpostavke utvrdio je zasebnim saveznim kaznenim djelom krađu identifikacijskih podataka s zločinačkom namjerom. Prije zakona bilo je nezakonito posjedovanje ili izrada lažnih identifikacijskih dokumenata; nakon toga postalo je ilegalno krasti te podatke, što je zatvorilo važnu rupu.
Kršenje ovog zakona predviđa maksimalnu zatvorsku kaznu od 15 godina, novčanu kaznu i kazneno oduzimanje bilo koje imovine koju je počinitelj koristio za počinjenje kaznenog djela. Ako se tijekom postupka krađe počinitelj bavi i identifikacijskom prijevarom, prijevarom s kreditnom karticom, računalnom prijevarom, prijevarom pošte, žičanom prijevarom ili prijevarom financijskih institucija, kako je definirano saveznim zakonom, mogli bi ići u zatvor mnogo dulje. Neka od tih kaznenih djela izriču maksimalne kazne zatvora u trajanju od 30 godina.
Zakon o poboljšanju kazne za krađu identiteta iz 2004
Zakonom o poboljšanju kazne za krađu identiteta iz 2004. utvrđeno je novo kažnjivo kazneno djelo: teška krađa identiteta. Teška krađa identiteta je kada netko koristi ukradene identifikacijske podatke za počinjenje određenih krivičnih djela poput kršenja imigracije i vatrenog oružja.
Ovo je u cjelini zasebno kazneno djelo i uz sve ostale izrečene kazne nosi obveznu dvogodišnju zatvorsku kaznu. Ako se utvrdi da je počinitelj počinio tešku krađu identiteta u vezi s terorističkim činom, izriče se petogodišnja obvezna kazna. Nijedna od ovih rečenica ne može se zamijeniti uvjetnom kaznom.
Zakon o provedbi i restituciji krađe identiteta iz 2008
Zakon o provedbi i restituciji krađe identiteta iz 2008. godine snizio je ljestvicu za procesuiranje cyber kriminalaca. Prije zakona, tužitelji su morali dokazati 5000 dolara odštete prije nego što nekoga optuže za neovlašteni pristup računalu. Ovaj zakon uklanja tu brojku. Prije zakona, da bi netko bio osuđen za savezni zločin povezan s pristupom računalu, morao je živjeti u različitim državama. Nakon zakona, i žrtva i kriminalac mogli bi živjeti u istoj državi, a cyber kriminalac i dalje mogao biti procesuiran. Iako se ovaj dio zakona ne odnosi izravno na krađu identiteta, usko je povezan i olakšava procesuiranje kriminalaca koji kradu identitet.
Zakon izričito kaže da kada žrtve krađe identiteta izvedu napadača pred lice pravde, a potonjim se naredi da plate restituciju, ta restitucija treba biti jednaka vremenu i novcu koji žrtva koristi za rješavanje problema koje donosi njihov napadač.
Zakoni o krađi identiteta države
Krađa identiteta može se procesuirati na državnoj razini, kao i na saveznoj, ovisno o zločinu i opsegu zločina. Svih 50 država ima zakone koji zabranjuju krađu identiteta. Dvadeset devet država ima odredbe o restituciji, a pet odredbi o oduzimanju predmeta koji su korišteni u zločinu.
