Tehnologija se brzo kreće, a mi stvaramo brda zastarjelih računala, mobitela, televizora i svih vrsta dodatne opreme. Na kraju se sve pokvari - bilo da se to događa tijekom stoljeća na odlagalištu otpada ili dok se još uvijek koristi. Bilo koji se elektronički uređaj sastoji od različitih materijala, svaki sa svojom brzinom razgradnje. To je samo po sebi problem, jer neki predmeti mogu postati toksični ili na drugi način opasni kad se razgrade dijelovi koji se više razgrađuju (poput baterija). Međutim, većina materijala koji se koriste u elektronici ima dug "životni vijek" i u dogledno će vrijeme ostati u gotovo istom obliku.
Nikad se ne slomi
U najstrožem smislu, sve se na kraju raspada. Ali kad "na kraju" znači "nakon milijuna godina", može se smatrati da se takvi materijali ne raspadaju u bilo kojem značajnom smislu riječi. To vrijedi za metal, plastiku i staklo koje se koriste u našim elektroničkim uređajima. Samo staklo nema mjerljivo razdoblje razgradnje - uobičajena je pretpostavka da će trebati milijun godina ili više da se razgradi. Za usporedbu, tipična procjena plastike od 500 godina čini se kratkom. "Metal" pokriva suviše široku kategoriju da bi se rezimirao; očito će se tanki tragovi metala na pločama sklopova razbiti daleko brže od čvrstih blokova napajanja i hladnjaka.
Uvijek se ruši
Ipak, važan aspekt elektronike koja se raspada možda nije koliko treba materijalima da se potpuno raspadnu, već kakav utjecaj imaju na okoliš dok se uređaji kvare. Elektronika redovito sadrži otrovne tvari kao što su živa, olovo, kadmij, arsen i berilij, a sve one mogu naći put u tlo, zrak i vodu kad se lomljiviji vanjski dijelovi počnu raspadati. Baterije su savršen primjer; tanki metalni vanjski dijelovi razgrađuju se za stoljeće ili manje, izlažući teške metale u sebi - koji su elementi koji se nikada ne raspadaju i otrovni su.
Dok se koristi
Baterije ističu problem razgradnje i recikliranja, jer su one (zajedno s tintom i toner ulošcima) dijelovi koji se mogu pokvariti i odložiti dok su njihovi uređaji još u uporabi. Većina korisnika računala zna da je vjerojatnije da će se neke komponente istrošiti od ostalih, poput električnih kontakata na karticama za proširenje i adapterskih kabela te pokretnih dijelova tvrdih diskova i ventilatora. Procesi poput korozije tragova pločica i elektromigracije unutar IC čipova događaju se u mnogo manje vremena od raspadanja materijala. Stoga se učinak propadanja na neispravne dnevne uređaje opaža daleko neposrednije od rastućeg problema napuštene i zastarjele elektronike.
