Kad je krajem devedesetih godina prošlog stoljeća popularnost MP3 formata eksplodirala, tradicionalna glazbena industrija nije se voljela digitalizirati, bojeći se da će piratstvo smanjiti prihode. Kupovne navike potrošača natjerale su diskografsku industriju na promjenu, jer su MP3 uređaji i pametni telefoni postali primarni način otkrivanja i stjecanja glazbe.
Fizički naspram digitalnih medija
MP3 uređaj ubrzao je pad fizičkih medija kao što su ploče i CD-ovi kupljeni u trgovini. Potrošači svoju glazbu sada kupuju digitalno kako bi je mogli slušati na svojim računalima i MP3 uređajima. Od 2011. godine prihod od prodaje digitalne glazbe premašio je prihod od prodaje CD-a i drugih fizičkih medija. To nije loša vijest za industriju, jer su troškovi distribucije digitalnih glazbenih zapisa daleko manji, što pothvat čini mnogo isplativijim, a nagli porast kupovine digitalne glazbe omogućuje industriji u cjelini ponovni rast.
Piratstvo
Iako tradicija trgovanja glazbom postoji još od vremena vinilnih i kasetnih vrpci, digitalna je glazba učinila piratstvo mnogo prikladnijim i anonimnijim nego što je to bilo prije. Mreže za razmjenu datoteka omogućuju korisnicima Interneta da trguju digitalnom glazbom prilično lako s bilo kime na svijetu. Potpuno je legalno napraviti MP3 kopiju CD-a koji posjedujete, ali nije legalno dijeliti te datoteke s drugima. Američko udruženje diskografskih industrija tvrdi da piratstvo industriju košta milijune godišnje.
Prodaja albuma
Kad je glazba bila dostupna samo na fizičkim medijima poput ploča, kaseta i CD-a, veći je fokus bio na albumu u odnosu na pojedinačnu pjesmu. Prodaja digitalne glazbe temelji se više na singlovima, a potrošači mogu birati koje pjesme vole, a da ne moraju kupiti cijeli album. Stoga je prihod od prodaje singlova digitalne glazbe puno veći postotak ukupne prodaje digitalne glazbe u usporedbi s prodajom singlova na fizičkim medijima.
Pretplate
Prije pojave digitalne glazbe, usluge pretplate na glazbu poput BMG-a i Columbia House-a omogućavale su slušateljima glazbe da kupuju glazbu koja im se sviđa pružajući potrošačima priliku da kupe nekoliko CD-a s popustom, a zatim pristaju na kupnju određenog broja albuma tijekom razdoblja od vrijeme po punoj cijeni. Ovaj je poslovni model dosegao vrhunac sredinom 1990-ih, s pretplatničkim uslugama koje su činile preko 15 posto sve prodaje CD-a. Danas su duhovni nasljednici takvih pretplatničkih usluga internetske usluge poput Spotify, Slacker Radio i Rhapsody. Umjesto trika koji vas natjera na ranu kupnju, ove web stranice pružaju pristup cijelom glazbenom katalogu po određenoj mjesečnoj cijeni.
