Brzina procesora računala snažno utječe na njegove ukupne performanse. Brzina procesora u suvremenom računalu je oko četiri milijuna puta brža od najranijih čipova iz 1970-ih. Brži procesor brže obavlja jednostavne zadatke od sporog, a sofisticirane aplikacije čini dovoljno brzima da budu praktični. Sam procesor nije jedini čimbenik koji utječe na performanse računala, međutim, brzina memorije i tvrdog diska također dolazi u obzir.
Brzina sata
U računalu, glavni vremenski krug nazvan "sat" pokreće procesor. Prvi mikroprocesor, Intel 4004, imao je radni takt od 740kHz, dok moderni primjeri rade na oko 3GHz. Iako frekvencija takta postavlja brzinu procesora, frekvenciju ne možete povećavati u nedogled; u nekom trenutku sklopovi ne mogu ići u korak i procesor prestaje raditi. Također, veće brzine proizvode više topline i pregrijavanje može postati glavni problem.
Prednosti brzine
Brži procesor može pokretati sofisticiraniji softver i sveukupni veći broj zadataka. Na primjer, igre visoke razlučivosti i video uređaji troše značajne resurse procesora; 1970-ih ti programi nisu bili ni mogući. Današnji programi temeljeni na prozorima i dodirnim zaslonima također uvelike ovise o brzim procesorima kako bi softver bio brz i brz. Brži procesor omogućuje računalu istodobno kompetentno izvršavanje više zadataka, poput preuzimanja datoteke, reprodukcije glazbe, skeniranja za viruse i provjere pravopisa dokumenta.
Ostali čimbenici
Procesor je značajna komponenta u računalu, ali samo je jedan od nekoliko koji utječu na brzinu. Ostali dijelovi, poput sistemske sabirnice, memorije i tvrdog diska igraju važnu ulogu u performansama računala. Sistemska sabirnica djeluje kao magistrala između glavnih komponenata u računalu; ima maksimalnu brzinu koja se razlikuje od procesorske. Ako je procesor znatno brži od sistemske sabirnice, procesor mora pričekati podatke; ovo gubi svoju brzinsku prednost. Na isti način, nedostatak RAM-a tjera procesor da čeka podatke s tvrdog diska. Računalo visokih performansi rezultat je svih ovih elemenata koji se podudaraju za učinkovit rad.
Više jezgri
Početkom 2000-ih procesori su dosegli ograničenje brzine za praktičan rad zbog problema u održavanju čipova hladnim. Da bi to riješili, Intel i drugi proizvođači čipova predstavili su višejezgrene procesore. Ovom postavkom procesor ima dvije ili više jezgri, od kojih svaka pokreće program neovisno od ostalih. Moderno softversko okruženje kao što je Microsoft Windows istovremeno ima puno učitanih programa, premda u svakom trenutku nisu svi zauzeti. Višejezgreni procesor povećava performanse sustava dodjeljivanjem aktivnih programa različitim jezgrama; ovo povećava brzinu računala bez promjene brzine takta.
