Milijuni korisnika svakodnevno pregledavaju Internet s mobilnih uređaja, mnogi bez imalo razmišljanja o tome kako funkcionira bežični prijenos podataka. Iako se davatelji usluga bežičnog pristupa surfanju Internetom čine besprijekornim proširenjem mobitela, bežična dostava internetskih podataka slijedi dug i složen tehnološki put.
Mobitel
Za krajnje korisnike, mobitel je najvidljiviji dio bežične internetske usluge. Telefon je u biti ručno osobno računalo; sadrži procesor, memoriju, pohranu i softver dizajniran za pristup Internetu i njegovo korištenje. Za razliku od tipičnog računala, mobiteli također uključuju radio primopredajnike koji kodiraju podatke za bežični prijenos i dekodiraju podatke primljene bežičnim putem. Kada korisnik pregledava Internet s mobitela, sve ove komponente zajedno prihvaćaju korisnikov unos, uspostavljaju vezu s bežičnom podatkovnom mrežom i povezuju se s Internetom.
Ćelijski toranj
Stanični tornjevi olakšavaju vezu između mobitela i bežične mreže. Kad se korisnici povežu s Internetom, mobitel prikuplja podatke, razbija ih na male, kodirane dijelove poznate kao paketi, svaki paket označava adresom internetskog protokola odredišnog poslužitelja i prenosi pakete u mobilni toranj. Stanični toranj dekodira dolazne podatke, a zatim ih prosljeđuje ostatku mreže. Istovremeno, mobilni toranj prima podatke namijenjene mobitelu, kodira ih u pakete, označava pakete jedinstvenim identifikacijskim informacijama mobitela i koristi radio valove za prijenos paketa na telefon.
IWF
Kako mreža bežičnog operatera prima pakete podataka od korisnika mobitela, te pakete mora povezati s Internetom. Da bi izvršili ovaj zadatak, davatelji usluga koriste uređaj poznat kao Interworking Function (IEF funkcija). Ovaj uređaj, koji se sastoji i od hardvera i od softvera, prihvaća podatkovne pakete sa ćelijskog tornja, utvrđuje da su namijenjeni Internetu i prenosi pakete na povezanu brzu internetsku vezu. IWF također prima pakete podataka s Interneta, određuje ćelijski toranj koji ih je najsposobniji povezati s mobitelom i usmjerava ih u skladu s tim.
Internet
Kad podatkovni paketi stignu na internetsku vezu mobilnog operatera, mreža koristi IP adresu koju je dodijelio mobitel za usmjeravanje paketa na odredišni poslužitelj. Ovisno o odredištu, podatkovni paketi mogu prolaziti kroz desetke različitih računala, poznatih kao čvorovi, dok putuju između bežične mreže i poslužitelja. Svaki od ovih čvorova interpretira odredišnu IP adresu i prosljeđuje paket na sljedeći čvor, u konačnici dostavljajući ga odredišnom poslužitelju. Poslužitelj odgovara slanjem vlastitih podatkovnih paketa, od kojih svaki nosi IP adresu mobitela, natrag na Internet radi dostave u bežičnu mrežu. Razmjenom stotina ili čak tisuća paketa podataka, mobiteli mogu pristupiti i dohvatiti podatke s gotovo bilo kojeg internetskog uređaja.
